nedjelja, 26. ožujka 2017.

Sionistička cenzura

Brother Nathanael upravo je komentirao o eliminaciji 72 knjige s Amazona i to ožujka ove godine. (Povijesničar Michael Hoffman donosi potpuni spisak). Pita Brat Nathanael da li se radi o knjigama koje promiču seksualna skretanja? Odgovor je: ne. O štovanju Sotone? Opet ne. Da nisu možda knjige koje bi psovale protiv Isusa Krista? Nema šanse.Radi se o knjigama koje dovode u pitanje Holokaust (šest milijuna židovskih žrtava u logorima drugog svjetskog rata).



Usput budi rečeno da onaj tko bi ih htio kupiti još uvijek to može (na engleskom):


Knjige dokazuju ono što je zabranjeno reći: da "šest milijuna" nije umrlo; da nisu postojale gasne komore; da Zyklon B nije bio korišten za ubijanje već za higjenske potrebe. Pa i knjige angažirane na akademskoj polemici. Sve te knjige su cenzurirane.

Cenzurirane ne jer bi bile pogrešne, već što Židovi imaju stvarnih problema s činjenicama.

Povijesne i autopsijske činjenice poput predstavljenih u ovim knjigama i koje prikazuju Holokaust kao jedan grubi hoax (prijevara postignuta manipulacijom).

Kaže Nathanael (koji je sam židov obraćen na rusko "pravoslavlje"): "Rastao sam pedesetih godina prošlog stoljeća i nismo ni čuli tada o nekom "holokaustu". Bio je jedan od naših, židovski povijeničar Jacob Marcus, koji je tvrdio u Britanskoj Enciklopediji da su "tisuće" - NE "šest mililjuna" - židova bili ubijeni u njemačkim logorima.

Nije bilo već sve do šesdesetih godina kada se pojavljuje "Industrija Holokausta", s Elie Wiesel na čelu, velikom svećeniku laži, koji počinje propovijedati o 'šest milijuna' mrtvih.

'Židovske bebe', piše u svojoj knjizi "Night", 'bile su bačene u lomače u Aušvicu'.

Svjedno je što je logor bio podignut na močvarnom terenu, te tamo nije moglo biti lomača, Wieselu je svijedno.

Ali ima nešto još veće. Počevši sa zabranom istinitih knjiga o Holokaustu, što je slijedeće? Biti ćeš antisemita ako budeš dovodio u pitanje genocidnu politiku Izraela...

Pogledajte, ako je priča o Holokaustu istinita, onda može prijeći preko kritičkog ispita. Židovi pak zovu ovaj ispit: "nijekanje Holokausta".

U redu, pustite da ljudi negiraju da je Zemlja okrugla. Ali dopustite da se može braniti i dokazivati suprotno.

Židovi niječu da je Krist Uskrnuo.

Ali pravoslavni kršćani im se smiju u lice, i još uvijek slave Krista Uskrsnulog.

Hajde, samo naprijed, zabranite knjige u Amazonu.

Ali nema ničeg skrivenog što se ne bi otkrilo.


***


Dovde Brat Nathanael.

Istina je da smo se ovdje već osvrnuli na ispravke o broju žrtava u Aušvicu. Te ispravke su morale biti donijete od samih nadležnih Muzeja:

"Dati ćemo plastični odgovor, nepobitnom činjenicom samih odgovornih za povijesne podatke tog logora, koji nijedan navedeni podatak neće staviti bez odobrenja židovskih prikazatelja povijesti.

Ivan Pavao II posjećuje Auschwitz 1979:



U molećem stavu nalazi se ispred ploča na kojima piše na devetnaest jezika:


"Četiri milijuna ljudi je trpjelo i umrlo ovdje...". Ploče su bile položene od 1967 do 1990.

Ali kad je Benedikt XVI posjetio isto mjesto 2006,



[Obratiti pažnju na umjetničke efekte tražene na fotografiji: žica i dugine boje.]

mogao je gledati nove ploče:


Sad se već govori o milijun i po ljudi! Ali... koja je ovo povijesna ozbiljnost? Ovakvo korištenje broja ubijenih je korištenje spomena mrtvih, i nikakvo odavanje im počasti (krivica je onih koji stavljaju te ploče i žele postići s tim njima tražene ciljeve).

Sada se radilo o dvadeset ploča i bile su stavljene na isto mjesto 1995, unatoč tome  što Muzej Memorijala Holokausta (USA) već službeno tvrdi da je broj žrtava bio manji od 1.085.000 osoba.


Što primjećujemo? Riječ je o nestalih više od tri milijuna žrtava! Da li je ovo ispravljeno u udžbenicima? Da li je netko tražio oproštenje radi ovakvog korištenja ljudskih žrtava i nesreće? Onda... o kojoj povijesti govorimo? Koje povijesne podatke trebamo uzeti u obzir?

A ovakva igra olako se ponavlja. Znamo za nedavni ispad Bartolomeja I i njegovom istupu u Jasenovcu o navodnih «stotine tisuća žrtava pravoslavne braće». Ne može se zaboraviti ni jedna jedina žrtva bilo koje nacije, ali upravo zbog veličine bilo koje žrtve, ne mogu se iznositi neistiniti podaci! Vidjeli smo da od strane samih židovskih povijesničara broj žrtava Auschwitza je smanjen za više od tri milijuna, to jest, za više od 80 %. U židovskim krugovima pedesetih godina XX stoljeća govorilo se o «desecima tisuća ubijenih židova» u koncentracionim logorima, i ljudi su se užasavali, i s pravom. Ali onda odjednom se prešlo na cifru od 6 milijuna. Svjedoči to židov obraćen na monaštvo ruskog ogranka, Brother Nathanael Kapner. Kao i sami židovski povjesničari, poput Roberta Litoff."


Samo mi još treba reći par stvari Brotheru Nathanael u vezi "pravoslavlja". Poštovani i cijenjeni, u "pravoslavnim" crkvama možemo naći slavu kršenja Božjih Zapovijedi:


[Freska u jednoj pravoslavnoj crkvi u Srbiji. Slika predstavlja crkvenog "kuma", Milenka Kostića, to jest, onoga koji je platio troškove pravljenja crkve. Vozi ga u lađi Sv. Nikola, pretpostavlja se u Kraljevstvo Nebesko. Ono što doista viče u nebo jest da je "kum", jedan srpski poslodavac, ide u lađi praćen od svoje obitelji, kako sama vijest ističe, u društvu svojih dvoje žena i djece. Prema srpskom pravoslavnom pravu, crkveni kum može bit uslikan na freskama. Ali štoviše, ova ista "pravoslavna Crkva", barem srpska, dozvoljava do tri braka, te "izvanredno i uz odobrenje episkopa", i do četiri! Nije puno bolje ni kod bugara: za poništiti crkveni brak dovoljno je donijeti potvrdu civulnog razvoda.]

Sjeti se, Nathanael: "Ništa ne dodajte zapovijedima, što vam ih dajem, niti oduzmite išta od njih. Nego izvršujte zapovijedi Gospoda, Boga svojega, što vam ih nalažem." (Pon. Zakon 4, 2)

Brother, Vi imate mnogo dobrih osobina i kreposti, zašto onda se ne odlučite biti katolik?

Jer u vezi Franje, u tome nitko od nas nema problema.
















3 komentara:

  1. Norman G. Finkelstein: “Industrija holokausta”

    Razmišljanja o izrabljivanju židovske patnje polazi od temeljne tvrdnje da židovski establishment zlorabi sjećanje na holokaust. Glavne protagoniste zloporabe naziva industrijom holokausta koju optužuje za laž i pohlepu. U svojoj studiji, prevedenoj na više desetaka svjetskih jezika, Finkelstein se žestoko obračunava s jednim od najvećih tabua današnjice te lucidno obrađuje cijeli niz problema, od propitivanja mjesta koje holokaust zauzima u američkoj kulturi do uznemirujuće analize nedavnih sporazuma o nadoknadi za holokaust.

    Dokazuje kako su dijelovi američkog židovstva otkrili spomen na holokaust tek nakon arapsko-izraelskog rata 1967., kada ga je potvrđena snaga izraelske države dovela u sklad s ciljevima američke vanjske politike čime je počeo zadobivati izuzetnu važnost koju uživa i danas. Vođe američke židovske zajednice, oduševljeni time što je Izrael konačno postao prvorazrednim strateškim osloncem SAD-a, započeli su, tvrdi Finkelstein, izrabljivati holokaust kako bi osnažili svoj novi status. Njihove kasnije interpretacije židovske tragedije često se ne podudaraju s povijesnim činjenicama te se koriste kako bi se uklonila svaka kritika Izraela i njegovih podupiratelja.

    Prisjećajući se različitih varalica koje su se služile holokaustom, ali i demagoških konstrukcija autora poput povjesničara Daniela Goldhagena, Finkelstein tvrdi da glavna opasnost spomenu na žrtve nacionalsocijalizma ne dolazi od iskrivljavanja poricatelja holokausta nego od samozvanih čuvara uspomene na holokaust koji su njegovom komercijalizacijom ohrabrili ponovno rađanje antisemitizma u Europi i SAD-u.

    Pozivajući se na bogatstvo nekorištenih izvora razotkriva dvostruku iznudu europskih zemalja kao i židovskih tražitelja, te hrabro zaključuje da je Industrija holokausta otvoreno prerasla u iznuđivačku mafiju. Potkrijepljena pomnim istraživanjem i snažnim argumentima Industrija holokausta je tim više uznemirujuća i snažnija budući da se o temama koje obrađuje tako rijetko raspravlja.

    Norman Finkelstein, dijete roditelja koji su preživjeli Varšavski geto i koncentracijske logore, piše: «Stalo mi je do uspomene na progon moje obitelji. Trenutna kampanja industrije holokausta da se iznudi novac od Europe u ime žrtava holokausta koje žive u oskudici obeščastila je njihovo mučeništvo spustivši ga na razinu kasina u Monte Carlu.»
    (kraj 1.dijela)

    OdgovoriIzbriši
  2. (2. dio)
    Gerard Menuhin: “Holokaust je najveća laž”

    Poznati Židov, g. Gerard Menuhin, u svojoj je knjizi pod naslovom na engleskom jeziku 'Tell the Truth and shame the Devill' [neformalni prijevod na hrvatski jezik: 'Izreci istinu i posrami đavla'] nazvao holokaust, to jest ubojstvo židovskog naroda u Drugom svjetskom ratu od strane Hitlerove Njemačke, „najvećom laži u povijesti čovječanstva“, te je odbacio službeno stajalište Zapadne historiografije i politike liberalnog Zapada i Države Izrael o tome, da je Hitlerov nacistički režim pobio šest milijuna (6.000.000) europskih Židova …

    Gospodin Gerard Menuhin nije samo poznati i ugledni redatelj, nego sin svjetski poznatog umjetnika odnosno violončelista Jehuda Menuhin koji je u Drugom svjetskom ratu bio zatvorenik njemačkih nacističkih koncentracijskih logora, i preživio logore, tako da mu nitko ne može predbaciti anti-semitizam …

    Autor knjige 'Tell the Truth, and shame the Devill', označio je, dakle, priču o holokaustu „najvećom povijesnom laži“, a sa svojim saznanjima je izašao u javnost upravo zato što njegov pokojni otac pripada generaciji žrtava koja je doživjela diskriminaciju i teror, i koji je poznavao istinu. No, „ovaj plemeniti Židov Gerard Menuhin nije ostao samo na tome da je iznio istinu o holokaustu, u vezi kojeg je uvjeren da predstavlja povijesnu istinu, nego je otišao i korak dalje …
    Menuhin u svojoj knjizi naglašava, da je svjetskoj financijskoj oligarhiji trebao svjetski rat, najgori u povijesti čovječanstva, kako bi se spriječilo spašavanje čovječanstva od iste. Činjenice poznaju prosvijetljeni do sada, ali da je jedan tako poznati Židov, čovjek najplemenitijega karaktera, iste učinio javnima, to nitko nije mislio da bi se moglo dogoditi, da se to netko usudi javno izreći …

    OdgovoriIzbriši
  3. (3.dio)
    Gerard Menuin u svojoj knjizi dalje piše: „Već sama činjenica, da se holokaust nad Židovima ne smije dovesti u pitanje, i da je židovski pritisak nametnuo zakone demokratskim društvima, koji sprečavaju nepoželjna pitanja - dok se isti navodno neupitni holokaust stalno propagandistički podgrijava, i vjera u njega stalno učvršćuje indoktrinacijom - već sve govori. To dokazuje da holokaust mora biti laž. Jer, zašto bi bilo, inače, zabranjeno postavljati pitanja? Zato jer bi to uvrijedilo preživjele žrtve? Zato što to vrijeđa uspomenu na mrtve? To sve uopće nisu ni približno razlozi, da se zabrani diskusija o tome! Ne, ovakovi zakoni su bili donijeti, jer bi inače skidanje krinke s najveće od svih laži postavilo pitanje o mnogim drugim lažima koje bi se za njom povlačile, i dovele do sloma zgrade koja se ionako klima …

    Kao što je rečeno, ne radi se kod autora o bilo kakvom čovjeku, nego o sinu svjetski poznatog umjetnika Jehudu Menuhin, rođen u Sjedinjenim Američkim Državama, 'baronu Menuhin of Stoke d'Abernon', koji potječe iz stare obitelji rabina, koji je do sada konzekventno osuđivao zločine izraelske države u vezi s otimanjem palestinskoga teritorija.“

    „S Menuhinovom knjigom nastaje neviđeni potres čiji učinak može opet osloboditi čovječanstvo.“

    Izvor: Članak/tekst pod naslovom „Hrabrost za istinu“ od 12. 12. 2015. Objavljen na online portalu www.mzw-widerstand.com

    Veoma je “interesantno” vidjeti kako su prosla ova dva heroja ljudskog roda nakon objavljivanja njihovih knjiga!
    Nadam se da su se obratili i da su sada dvije pricijepljene maslinove grane.

    V.I.K.

    OdgovoriIzbriši